čitaonica

Dobrodošli u čitaonicu :)

13.12.2009.

MAJSTOR I MARGARITA, Mihail A. Bulgakov

Ruski pisac i dramaturg, završio medicinu, 1923. godine počinje se profesionalno baviti književnošću. Rad na ovom djelu pisac je započeo 1928. godine, a pisao ga je sve do smrti. Objavljen je 1966. godine, a prema nekim istraživačima postoji čak osam verzija rukopisa. Rukopis se najprije zvao „Konzultant s kopitom“, zatim „Evanđelje po Wolandu“... Roman je ujedno i parabola i satira, i roman ideje, roman tajne, moderne fantastike, ali i roman satanizma.

Roman „Majstor i Margarita“ struktuiran je kao roman u romanu, paralelno se odvijaju dvije fabule. Prva priča je satira i parodija moskvovske svakodnevnice sa grotesknim demonskim likovima. Druga priča prati događaje u Judeji tridesetih godina, a zasniva se na novozavjetnoj priči o Pilatovoj osudi i stradanju Isusa. Sponu dviju paralelnih priča čini zajednička svakodnevnica, ispunjena strahom za egzistenciju, mržnjom, apsolutnom poslušnošću, u kojoj ljudi iznenada nestaju, bez objašnjenja. Tematsku osnovu romana čini priča o Majstoru, piscu koji je napisao roman o Ponciju Pilatu i suđenju Isusu. Taj roman kritika je ocijenila bezvrijednim i štetnim i prije samog objavljivanja. Osuđuju ga zbog „pilatovštine“. Pilat je prokurator Judeje, vladar apsolutne moći koji osuđuje nevinog čovjeka, te se zbog toga kaje i sumnja u ispravnost odluke (ta sumnja u ispravnost odluke vlasti označena je kao „pilatovština“). Vlast je nepogrešiva, u njene odluke se ne sumnja. U vrijeme stvaranja romana „Majstor i Margarita“ ljudi su svakodnevno nestajali. Ni jednog trenutka ne smije se dovesti u sumnju da je vlast možda pogriješila i osudila makar jednog nevinog čovjeka. Niko ne smije dovesti u sumnju ispravnost presude i odluke apsolutne vlasti koja osuđuje ljude na smrt. Ješua je osuđen jer je propovijedao da je svaka vlast nasilje nad narodom i da će doći doba kad neće biti ni vlasti ni cezara. Čovjek će preći u carstvo istine i pravičnosti, gdje neće biti potrebna nikakva vlast. Ješua je doveo u pitanje vlast cezara Tiberija i zato je nastradao. Pilat je posumnjao u ispravnost svoje odluka. Možda vlast griješi i osuđuje nevine na smrt... Tako je Majstorov roman osuđen kao izraz pilatovštine, a paralelno sa tim, i roman „Majstor i Margarita“ nije objavljen za vrijeme života pisca. Roman je objavljen poslije smrti autora. Cenzuriran je, izbrisani su dijelovi romana koji ukazuju da je u Moskvi vladala atmosfera nesigurnosti, društvo u kome vlada potkupljivost, razvrat, sebičnost, doušništvo i samoživost.

Neobične događaje u Moskvi tridesetih godina XX vijeka i dešavanja u rimskoj judeji za vrijeme vladavine okrutnog prokuratora Poncija Pilata, povezuju lik Majstora, koji piše upravo o onodobnoj Judeji, i Woland, stranac, očevidac davnih događaja u Judeji, zapravo sam satana. Tu su i: Ivan Nikolajevič Ponirjov „Bezdomni“, Majstorova voljena Margarita Nikolajevna, čudesni mačak Behemot i drugi likovi...
    Roman je inspirisao i filmske režisere. Tako je 1972. godine i u Jugoslaviji/Italiji snimljen istoimeni film. Režiser je Aleksandar Petrović, a glumačku ekipu čine: Ugo Tonjaci, Alen Kuni, Mimsi Farmer, Velimir Bata Živojinović, Pavle Vuisić, Ljuba Tadić i drugi.

 

- „Jedina mogućnost sreće za čovjeka je u tome da ga odnese vrag.“

- „Činjenica da život nema smisla – razlog je da se živi, uostalom jedini koji preostaje.“ (Emil Cioran)

21.11.2009.

PUT K SWANU, COMBRAY, Marcel Proust

      Marcel Proust najveći je francuski, a uz Thomas Manna i Jamesa Joycea, i jedan od najvećih svjetskih romanopisaca XX vijeka. Patio je od astme i srčane mane, pa je posljednjih desetak godina svog života proveo pišući u sobi, odakle je vrlo rijetko izlazio. Proust postaje ono što jest objavljivanjem jednog jedinog romana „U traženju izgubljenog vremena“ („A la recherce du temps perdu“), koji je pisao posljednjih desetak godina života, u iscrpljujućoj trci s vremenom i smrću. Djelo izlazi u razdoblju od 1913. – 1922. godine i sastoji se od sedam posebnih knjiga: Put k Swanu, U sjeni procvjetalih djevojaka, Kod Guermantesa, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Iščezla Albertina i Pronađeno vrijeme. U njemu Prost izlaže teorije vremena i memorije. Ono je ujedno detaljna mikroskopska analiza, karika između klasičnog realističkog romana i moderne proze. Njegova kompleksna i precizno oblikovana rečenica, pronicljive psihološke analize i vještina portretiranja likova izvršili su golem utjecaj na književnost našeg doba.

    „Put k Swanu“ je djelo koje je Proust posvetio gopodinu Gostonu Calmetteu kao svjedočanstvo duboke zahvalnosti. Roman je napisan u prvom licu, te se smatra bar djelimično autobiografijom Prousta. Taj ispočetka hiperosjetljivi dječak pati ako prije spavanja ne može poljubiti majku i razvija bolesnu mržnju prema Charlesu Iwannu, zbog čijih posjeta majka nije slobodna za njega. Marcelova platonska ljubav prema Swannovoj kćerki Gillberti, obožavanje gospođe de Guermantes, razmišljanja o književnosti, slikarstvu, muzici, njegove duboke introspekcije u kojima potanko analizira svoje asocijacije, motive i želje, te beskrajni niz likova iz svih društvenih slojeva, njihovi međusobni odnosi, intrige, seksualne sklonosti, ukusi i pogledi, sve to sačinjava jedan okvir u kojem se odvija ova monumentalna vizija jednog društva. Njegova osnovna misao je da čovjek može pobijediti prolaznost jedino ponovnim oživljavanjem prošlosti, pronalaženjem vremena koje se izgubilo. Sjećanje se sjedinjuje s našim sadašnjim razmišljanjima, i tek je to jedinstvo prava stvarnost. Ali, svjesno, voljno sjećanje ne može obnoviti ljepotu prošlih trenutaka – sjećanje mora biti intuitivno, gotovo organsko. Zato Proust na mnogo mjesta insistira na tome da pokaže kako dodir, naročito miris, izaziva gomile asocijacija i povezuje nas s proživljenim. Time je Proust cijeloj književnosti XX vijeka dao jednu novu psihološku dimenziju. „Put k Swanu“ je zapravo sjećanje na mladost i Combray, proizašlo iz čaše čaja, tačnije njegovog mirisa i okusa... Roman „U traženju izgubljenog vremena“ prikazuje tri osnovne socijalne grupe: porodicu Guermantes, koja sa prijateljima predstavlja aristokraciju u propadanju; Charles Swanna i njegov krug, koji su predstavnici bogate, ustoličene i društveno asimilirane buržoazije i porodicu Verdurin, koje i Guermantesi i umjetnici i intelektualci smatraju vulgarnim.

    - „Al kad od neke davne prošlosti, poslije smrti bića, poslije razorenja stvari, više nema ničega, tad još uvijek ostaju samo miris i okus; premda su nježniji, ipak imaju više životne snage, manje su tvarni, ali postojaniji, vjerniji, pa žive duže, kao da su duše, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanja i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena."

13.11.2009.

RASHOMON, Ryûnosuke Akutagawa

     Ryûnosuke Akutagawa, japanski pisac, samotnjak, često hvaljen zbog vrhunskog stila i proze koja opisuje mračne strane ljudske prirode, znan kao „ocac japanske novele“. Nakon što je prošao halucinantna stanja na rubu ludila i smrti, počinio je samoubistvo, o čemu je ostavio fascinantnu prozu „Zupčanici“. Planetarnu slavu doživio je nakon što je 1950. godine Akira Kurosawa snimio film „Rashomon“  po motivima istoimene Akutagawine knjige priča. Otada riječ „rashomon“ označava višestrukost „istine“ ovisne o uglu posmatranja i subjektu svjedočenja. Bio je vrsni majstor forme, duboki poznavalac ljudske psihe i društva., istančanog osjećaja za humor paradoksa. Zbirka „Rashomon“ obuhvata trinaest kratkih priča: Rashomon, U lugu, Nos, Vjernost Wei Shenga, Kesa i Morito, Paučina, Uši, Bjelko, Mandarinke, Usahla polja, Tijelo žene, Paravan pakla i Bilješka nekom starom prijatelju. U originalnost njegovih priča možete se i sami uvjeriti - čitanjem .

02.11.2009.

PRIČA O SEDMORICI OBJEŠENIH, Leonid Andrejev

    Njegovo književno stvaralaštvo proteže se na period između rusko-japanskog i Prvog svjetskog rata i dvije revolucije, 1905. i 1917. godine. Često je koristio biblijske teme prenoseći ih u savremeni život, mijenjajući im potpuno smisao. Dok su ga njegovi savremenici obožavali, smatrajući ga ehom Dostojevskog i njegove drame dočekivali kao rijetki umjetnički događaj, kritika je često oštro odbacivala sve što je napisao. Između dvije revolucije, nošen sumnjama u pojedine ljudske vrijednosti, pod opsesijom smrti i užasa, obuzet dubokim pesimizmom pojedinca, prenio je sopstveno nevjerovanje u ideale na društveni plan. Užas i smrt, strah od smrti i užasa, bezumlje koje je ponekad obuzimalo njegove heroje, teme su koje analizira. Ne interesuju ga događaji ni ljudi u njima, već čovjek-pojedinac naspram društva.

- „Zbilja se zanosila bezumljem, a smrt ujedinjena sa životom, rodila je utvare.“

-  „Moju ljubav, široku kao more, primit ne mogu obale života.“

   Pripovijetka „Priča o sedmorici obešenih“ (1908.) posvećena je Tolstoju. To je drama o sedmorici osuđenika na smrt, njihovom odnosu prema smrti i stavu prema smrtnoj kazni. A pripovijetkom „Sin čovečji“ Andrej se vraća omiljenoj temi, pobuni pojedinca protiv sudbine.

 

22.10.2009.

ŠEHID, Zilhad Ključanin

  Zilhad Ključanin (1960.) je pjesnik, prozaist, književni kritičar, rođen je selu Trnova kod Sanskog Mosta.

    Roman „Šehid“ kombinacija je više vrsta pripovjedačkih formi, nosi osobine i romana i priče i eseja i drame. Šehid je ispovijest i jednog čovjeka i svih ljudi, jednog sela i svih sredina Bosne. U centru piščevog interesovanja je egzistencijalno pitanje kako preživjeti danas i živjeti poslije danas sa bolnim spoznajama, kako uz prošlost prihvatiti budućnost. U prvom dijelu romana opisano je selo Trnova, žitelji i njihove priče, a u drugom dijelu tragična sudbina žitelja Trnove stradalih u četničkom pohodu. Kroz cijelu priču „šeta“ šehid („svjedok“, „mučenik“, onaj koji pogine u boju protiv nevjernika...) koji nosi svoju glavu pod pazuhom, tražeći nevinu zemlju na koju će je spustiti...

- “I moj put može postati put u beskraj, ako ne pronađem svoje izgubljeno ime”

- “Za samoću je potrebno imati neograničeno puno vremena. A mladost je stiješnjena u vrijeme poput mladića što nosi kaput starijeg brata koji odrasta sporije.”

12.10.2009.

DVANAEST HODOČASNIKA, Gabriel Garcia Marquez

    Kolumbijski književnik i scenarist, novinar brojnih listova, kinematograf.

    Riječ je o zbirci dvanaest priča, dvanaest hodočasnika. Ideju pronalazi u čudnovatom snu u kojem je shvatio da umrijeti znači zauvijek ostati bez prijatelja, što je protumačio kao osvještenje vlastitog identiteta i polazište za pisanje o neobičnim zgodama Latino- amerikanaca u Evropi. Autor je zaključio da je napisati kratku priču jednako naporno kao i započeti roman. Prisječajući se nečije izreke da pisca treba cijeniti više po onome što podere nego po onome što objavi, priznaje da je učinio i nešto gore: prepustio ih zaboravu. Nakon osamnaest godina, dvanaest odabranih priča, lišenih zamora uzastopnih početaka, ugledalo je „svjetlost dana“.

    Dvanaest odabranih, nesvakidašnjih „hodočasnika“: Sretan put, gospodine predsjedniče, Svetica, Let s uspavanom ljepoticom, Iznajmljujem svoje snove, Došla sam samo telefonirati, Kolovoške sablasti, Maria Dos Prazeres, Sedamnaest otrovanih Engleza, Framontana, Sretno ljeto gospođe Forbes, Svjetlo je poput vode i Trag tvoje krvi u snijegu, itekako zaslužuje pažnju čitalaca.

08.10.2009.

MALI PRINC, Antoine de Saint-Exupery (1900. – 31.07.1944.)

    - Pored književnosti bavio se i matematikom i tehničkim izumima. Već u njegovim ranim djelima „Noćni let“ i „Zemlja ljudi“ nazire se biće svjetlosti – Mali princ. Pisac će svog junaka slijediti i doslovno. Godinu dana nakon objavljivanja knjige, Antoine de Saint-Exupery, čovjek mira, sudjelovat će u ratu leteći u izviđačkom avionu. Oboren je 1944. godine iznad Sredozemnog mora od strane njemačkih zrakoplova. U svojim djelima govori o veličini čovjeka, o njegovoj snazi, prijateljstvu i ljubavi, o težnji za istinom, za upoznavanjem samog sebe i svijeta u kojem živi. Svjetsku popularnost stekao je savremenom bajkom „Mali princ“ u kojoj na originalan, slikovit i optimističan način govori o ljudskoj potrebi za ljubavlju, prijateljstvom i bliskošću. Svoje djelo pisac je posvetio Leonu Vertu, svom najboljem prijatelju, kad je bio mali dječak, djetetu koje je nekad bila ta odrasla osoba. Priču započinje iskustvom iz svog djetinjstva. Njegovi roditelji nisu shvatali njegove crteže, postao je pilot. Pokvario mu se avion u Sahari, gdje je nakon neprospavane noći susreo neobičnog čovječuljka – dječaka, Malog princa. Mali princ tražio je od pilota da mu nacrta ovcu, što ga je podsjetilo na djetinjstvo. Pilot je saznao da je Mali princ s druge planete koja je tek malo veća od njega samoga. Mali princ mu je ispričao i o baobaima, kako voli svoju jedinstvenu ružu i zalaske sunca. Seobu ptica iskoristio je za bjekstvo sa svog planeta, nerado je napustio svoju ružu i krenuo u obilazak drugih planeta. Na prvoj planeti upoznao je kralja koji je sve smatrao svojim podanicima iako je njegov planet bio tako malen da nije imao čime vladati. Kada je Mali princ tražio od njega da suncu naredi da zađe, odgovorio mu je: - „Od svakoga treba zahtijevati ono što on može da pruži.“ Kralj mu nudi da bude njegov ministar pravde i da sudi drugima, a kako Mali princ nije imao kome suditi te mu je kralj rekao: - „Onda ćeš suditi sam sebi. To je ono najteže.“ Na drugoj planeti upoznaje uobraženka koji sve ljude smatra svojim obožavateljima. Na idućoj planeti upoznaje pijanicu koji je stalno pio kako bi zaboravio da se stidi što pije. Na četvrtom planetu upoznao je poslovnog čovjeka, zauzetog brojanjem zvijezda, koje je smatrao svojima. Zatim je došao na najmanju planetu gdje je zatekao fenjer i čovjeka koji ga je stalno palio i gasio. Njemu su dani bile minute, a svoje nerazumno ponašanje objašnjavao je ovako: - „Naredba je naredba.“ Na šestoj planeti živio je geograf koji je primao istraživače i bilježio njihove uspomene. U razgovoru sa njim shvatio je da je njegova ruža prolazna. Po prvi put se rastužio i zažalio zbog svog odlaska. No, ipak, po savjetu geografa odlazi na planetu Zemlju gdje živi oko šest milijardi odraslih osoba. Tako se zatekao u Africi, u Sahari. Prvo biće koje je susreo bijaše zmija koja mu reče da je čovjek usamljen i među ljudima. Potom je Mali princ došao u vrt prepun ruža, sve su bile kao njegova ruža. - „Vjerovao sam da sam bogat što imam jedinstven cvijet, a ustvari imam samo običnu ružu.“ Na svom putovanju sreo je i mudru lisicu koja mu govori da su svi ljudi slični: - „Ljudi više nemaju vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja.“ Uvidio je da su prijatelji jedinstveni, njegova ruža je jedinstvena. Lisica mu je odala svoju tajnu: - „Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.“ Zatim je upoznao skretničara koji mu je otkrio da čovjek nikad nije zadovoljan tamo gdje je. Avion je bio popravljen. Pilot je shvatio da se i Mali princ želi vratiti na svoju planetu, koju je napustio prije godinu dana. – „Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću se ja smijati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!“  Kako se završilo putovanje Malog princa? Knjiga sadrži odgovor.

- „Tajanstvena je zemlja suza.“

- „Govor je izvor nesporazuma.“

- „Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme. Ako dolaziš, na primjer, u četiri sata popodne, ja ću biti sretna već od tri sata. Ukoliko vrijeme bude odmicalo biću sve sretnija. U četiri sata biću uzbuđena i uznemirena; upoznaću cijenu sreće! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji čas da spremim svoje srce...“



30.09.2009.

EFFI BRIEST, Theodor Fontane

     Theodor Fontane je jedan od najboljih pripovjedača, izvan Njemačke skoro je nepoznat. U svom stvaranju više se drži razuma nego fantazije. Umije kao malo ko da vodi dijalog, razgovor teče kao u dobrom pozorišnom komadu, ličnosti govore rado i prirodno. Pomoću govora najčešće i karakteriše svoje likove. Konverzacija se često vodi na uštrb radnje i zbivanja, često dijalog poprima oblik ćaskanja. Romane je počeo pisati u šezdesetim godinama. Pokazao se kao klasičan slikar berlinskog građanstva.

    Roman „Effi Briest“, sa svojom moralnom problematikom i tragičnom ironijom i po temi i po formi, stoji na umjetničkoj visini „Gospođe Bovari“. Fontane je brakolomnicu učinio simpatičnom, milom i u duši čistom ženom, kod koje sve potiče iz „iskrenog osjećanja“. Istorija njenog promašenog braka ima trivijalne etape mnogih zabavnih romana: bračna zajednica bez ljubavi, preljuba, duel, razvod, ispaštanje, ali kod njega nije u pitanju „šta“ već „kako“. Nastojao je opisati život koji vjerno odražava život koji vodimo te je smatrao da je najbolji roman onaj čiji likovi pristaju likovima stvarnog života. Pored realizma, životni put jedne žene koja gotovo slučajno, bez stvarne krivice, pada u grijeh i svoj prestup plaća ispaštanjem i smrću, ispričan je sa melanhoničniom ljubavlju jednog umnog i plemenitog pripovjedača, koji zna da je teško boriti se protiv „prirodnog čovjeka“ u sebi. I u ovom djelu pokazuje humanu trpeljivost prema jadnoj ljudskoj kreaturi i spremnost da je razumije. Uparavo taj socijalno-etički momenat, pored onog formalno-umjetničkog, daje njegovom romanu posebnu vrijednost. Fontane smatra da zadatak romansijera nije rješavanje problema, pa to ne čini ni u ovom romanu. Putem naracije iznosi kritiku jednog društva punog protivrječnosti i jasno pokazuje da je nehumano zbog konvencionalnih predrasuda žrtvovati čovjeka. (Iz pogovora Miloša Đorđevića)

- „...napolju je jesen, a ja sam mu proljeće.“

- „Sve što treba da nas obraduje vezano je za vrijeme i okolnosti, i ono što nas danas još usrećava sutra je bez vrijednosti.“

- „Hladnokrvnost je uvijek najbolja, a iznad svega karakter i čvrstina, i, ako smijem upotrijebiti ove otrcane riječi, čista duša.“

25.09.2009.

SAN IRFANA KOVAČA (Najbolje novinske priče sa konkursa „Naše riječi“)

    Zbirka je dobila naziv po istoimenoj priči Marele Zdenac, a sadrži nagrađene i najuspješnije priče sa konkursa „Naše riječi“ u periodu od 2005. do 2007. godine.

    U knjizi su objavljene sljedeće priče: San (Nedžib Smajlović, prva nagrada 2005. godine), San Irfana Kovača (Marela Zdenac, druga nagrada na konkursu 2005. godine), Non passara (Marela Zdenac), Dobrovoljni davalac krvi (Senad Duran, treća nagrada na konkursu 2005. godine), Dvoboj (Senad Duran), Posljednji Robinson (Adnadin Jašarević, treće nagrada na konkursu 2005. godine), Skupljač kostiju (Adnadin Jašarević), Elvirov san (Bojan Bogdanović, prva nagrada na konkursu 2006. godine), Na vrhu igle (Bojan Bogdanović), Bogougodno djelo (Hamza Frljak, druga nagrada na konkursu 2006. godine), Zla slutnja (Hamza Frljak, otkupljena priča), Diplomata (Muharem Omerović, treća nagrada 2006. godine), priče Kost, Sevap, Jahačica i Rođak rodicu (Muharem Omerović), Hanija (Amra Direk, druga nagrada na konkursu 2007. godine), Dan ljubičast (Nermina Salčinović, treća nagrada na konkursu 2007. godine), Vrisak (Nermina Salčinović), Noći bez svanuća (Kemal Mahmutefendić, treća nagrada na konkursu 2007. godine), priče Dva pisma i epilog, Novela o drugome meni (Kemal Mahmutefendić), Raspuknuće (Abid Jarić, otkupljena priča), Krug (Abid Jarić), Zlatni Jakov neupokojeni (Bogoljub Ilić, otkupljena priča), Vašar (Bajruzin Hajro Planjac, otkupljena priča), Kokoš (Bajruzin Hajro Planjac), Prkos (Namik Balić, otkupljena priča), Njen dolazak (Snježana Trivičević, otkupljena priča), priče Crni mačak i Savjest (Godeslav Zovko), Dolazi novi dan (Azemina Kosar), priče Drveće raste uspravno kao i ljudi, Rodoljubac, Zaljubljenik u loptu Avdo Tica! (Mustafa Gafić), Moss and Macaroni (Emina Dautović), Neki (Alen Šehić), Pismo sinu (Nurudin), Priča o ledenoj kraljici (Ilijas Talam), Sinđelić u Gluvoj Bukovici (Amar Talić), priče Siroče i Telefonski razgovor (Šahdo Bošnjak), U vrtlogu (Avdo Bašić), Zub (Samir Alihodžić), Adam i Eva (Senada Zatagić), Čokolada (Vejsil Džanić), Iz ljubavi rođene (Sabaheta Fejzić Pezer), Mak (Dževad Kesić), Oni (Muamer Pašalić) i Rupa (Jasmin Salčinović).

    Zbirka „San Irfana Kovača“ sadrži čak 50 priča od 32 različita autora. Motiv mnogih priča je san. Neobične i raznovrsne teme, elemente originalnosti... potražite u ovoj zbirci.

20.09.2009.

POVIJEST MOGA ŽIVOTA, George Sand (1804. - 1876.)

    Godine 1831. Aurore Dupin odlazi u Pariz gdje prestaje živjeti pod tim imenom, a „rađa se“ George Sand. Obilazi kafane, pozorišta, želeći dokazati da ženi nije mjesto samo u zapećku. Bori se za ravnopravnost spolova, tražeći slobodnu ljubav bez obzira na socijalne okvire i predrasude. Svojom prozom oduševila je i Balzaca i Saint Beuvea. Jules Sandeau, Musset, Chopin postaju njeni intimni prijatelji za koje je osim nježne ženske odanosti osjećala i majčinsku privrženost jer su svi bili mlađi od nje. Uz Musseta je provela mjesec dana u Veneciji boreći se za njegov život, a sa Chopinom odlazi na Mallorku da bi ga pokušala izliječiti. Nakon brojnih sentimentalnih pustolovina ostala je sama ali još uvijek jedna od najboljih prijateljica Flauberta, Hugoa, Delacroixa. Umrla je 1876. godine, poštovana od svih, kao jedan od najvećih pisaca francuskog romantizma. Danas se mnogo više cijene njena autobiografska djela.

    „Povijest moga života“ autobiografsko je djelo koje je počela pisati 1847. godine, a objavljeno je 1854. godine. U tom djelu, čitaocima nije pružila mogućnost naslađivanja njenom ispovijedi. Nema intimno-senzacionalnih detalja. To je povijest njenog duha ali i duha njene epohe. U ovom djelu opisuje svoje djetinjstvo, odnos majke sa očevom majkom, život u samostanu a potom svoj život u Parizu, gdje počinje sa svojim književnim stvaralaštvom te upoznaje Balzaca, Delatouchea, Musseta, Delacroixa, Saint-Beuvea, Chopina i druge stvaraoce.


GEORGE SAND

Koketna dama pariških salona,

Utjelovljenje prpošnije hira -

O uzičici finih je manira

Vodila za nos bezbroj Salomona.


U boidoaru se njenu sastajahu

Artizma liepog mnogi svjetlonosci

I ruku mnogi prosili joj prosci,

I srca njina - igračka joj b’jahu.

 

Musset je pjesmom skute joj cjeliv’o

Chopin joj glazbom milost izmamljivo,

Al ona ostade hladna kao st’jena.

 

Žedna i željna žrtava i pliena

Muške je lovila dalje sred tenhane,

Stvarajuć nove ljubavne romane.

 

Musa Ćazim Ćatić


Noviji postovi | Stariji postovi

čitaonica
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Obavezno posjetiti:
http://hodoljub.blogspot.com/

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
111805

Powered by Blogger.ba