čitaonica

Dobrodošli u čitaonicu :)

22.09.2010.

DIVOTA PRAŠINE, Vjekoslav Kaleb

               Vjekoslav Kaleb, hrvatski nastavnik i književnik, školovao se u Zadru, Beogradu i Šibeniku te pohađao Učiteljsku akademiju u Zagrebu. Podučavao je u raznim selima, što mu je kasnije poslužilo u proznom stvaranju. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga je bio urednik nekoliko književnih časopisa i tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

                Djela: Objavio je ukupno 57 novela u brojnim zbirkama: "Na kamenju" (1940), "Izvan stvari" (1942), "Brigada" (1947), "Trideset konja", "Kronika dana", "Smrtni zvuci", "Nagao vjetar", "Ogledalo", "Luk i strijela"...) i 3 romana: "Ponižene ulice" (1950), "Divota prašine" (1954), "Bijeli kamen" (1954). Većina njegovih djela tematski se bavi životom u izoliranim zaselcima Zagore. Pisao je i filmske scenarije, reportaže, članke, prikaze i prevodio (najpoznatiji je njegov prijevod bajke "Pinocchio" Carla Colodija). "Gost" je jedna od njegovih najranijih (objavljena 1940.), ali i najboljih i najpoznatijih novela.

                Divota prašine je mitska projekcija iskonske ljudske fiziološke gladi i metafizičke potrebe da se život osmisli služenjem nekoj višoj svrsi. Njegovi se likovi, pateći zbog osjećanja nepotpunosti svoga postojanja, trude da osmisle svoje življenje; žrtvujući mnogo, oni nastoje dokučiti i ostvariti svrhu života. Zato npr. Goli i Dječak (glavni likovi romana) u Divoti prašine ulažu nadljudske napore da bi stigli na cilj i doživjeli ispunjenje svrhe svoga kretanja. U njegovim djelima uglavnom nema isprepletenih struja zbivanja, ni pravih zapleta, nego sve teče sudbinski predodređenim tijekom. Često se stiče pogrešan dojam da njegove proze završavaju bez pravog završetka, a zapravo se radi o tome da je putovanje čovjeka kroz život beskrajno i monotono: dovoljno je prikazati samo djelić da bismo zamislili cjelinu.

                Mladi partizani, Dječak (iz Dalmacije) i Goli (iz Banije) zajedno su na odisejskom putovanju, u potrazi za partizanskom brigadom izgubljenom za vrijeme bitke. Gladni i iscrpljeni prolaze kroz pusta, popaljena sela, susrećući putem mnoštvo tifusara i tek pokoju staricu ili čovjeka. Pokušavajući preplivati rijeku, Goli je ostao bez hlača, pa njegova pojava golih mršavih nogu djeluje prije groteskno negoli junački.

- „Ja ću ti kazati sve što ti treba. Imam ja savjeta pune džepove. (Goli) – Volio bih da imaš pune džepove kruha. (Dječak)“. (str. 14)

- „Borba naša zove ma gdje bili. Pouzdaj se ti, moj druškane, u me. Ovo je treća godina kako ja bazam po gorama i dolinama. Oo, vatro, vatro, dobra majko. Gori, gori divno.“ (str. 28)

- „Upali su najprije Talijani, zapalili kuća i ubili desetak ljudi. Eno ondje pod onim hrastom su ih postrijeljali; kaže na opomenu drugima. Onda, kad su ovamo krenuli Nijemci, narod se izmakao iz sela i otišao sa partizanima. A moje su pobili Nijemci.“ (str. 29)

- „Znate, majko: sloboda nije daleko. Raste ona kao i ovaj dan.“ (str. 42)

- „Dječak je sada čekao da Goli odluči kojim će smjerom kroz dolinu. Buljio je preda se i sam tražio put kojim bi mogli sići a da ih ljudsko oko lako ne primjeti. Jer je svako ljudsko okoopasno.“ (str. 66)

- „Ni jednu šljivu s grane, ni krumpir ostavljen na njivi, mi nismo nikada dirali. Znadete li vi to? Nikada nismo pitali komad kruha, a i vode smo oklijevali zapitati.“ (Goli je zaklao tele da bi nahranio tifusare, str. 81)

- „A znadeš li ti da su planinska sela najbolja sela, najgostoljubiviji ljudi, jer su daleko od privatnog posjeda, jer ih ne obuhvata lukavstvo društvenih veza, jer su željni pričanja o širokom svijetu, jer su uvijek u borbi s primitivnm prirodom, elementom i s vukovima. Oni će nas pozvati za svoju trpezu kao prijatelje.“ (str. 85)

- „Možda ćemo naići sutra na selo kakvo nam treba, selo u kojemu gori vesela vatra i grije se lonac mlijeka i krklja kukuruzna kaša. (str. 99)

- „Možda će sada izići iz kuće Nijemci, četnici, Talijani, ustaše, ili će ih prosto dočekati rafal iz automata. Blijedo im se javljala ta misao, ali ništa strašna nisu vidjeli u njoj.“ (str. 137)

- „Teško ti je uvijek nekome, kao sada na primjer nama u selu. Juče su ovuda prolazili četnici, prekjuče Nijemci, nekidan ustaše. Ne znamo što nosi dan a što noć.“ (str. 152)

                U jednom selu pridruže im se Novi i djevojka Ljuba (budući partizani).

- „Još malo pa ćemo naići na brigade. Brigada je naš dom. Brigada je majka, koja te ne napušta. Malo sam se razbolio, ali to će brzo proći. U brigadi ćemo naći vijesti. Pobjeda na sve strane.Pobjeda, moji drugovi, i ništa drugo.“ (str. 172)

                Naposlijetku stižu do partizanskog štaba, gdje Novi i Ljuba ostaju, dok Dječak i Goli nastavljaju put. Bolesne i i sasvim iscrpljene na putu ih susretnu žene koje naprave nosila i ponesu ih na svojim leđima.

čitaonica
<< 09/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Obavezno posjetiti:
http://hodoljub.blogspot.com/

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
111804

Powered by Blogger.ba