čitaonica

Dobrodošli u čitaonicu :)

13.08.2010.

MINISTARSTVO BOLI, Dubravka Ugrešić

        Dubravka Ugrešić, hrvatska je književnica, prevoditeljica i esejistica. Završila je komparativnu i rusku književnost pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te radila u Institutu za teoriju književnosti. Početkom devedesetih godina napušta Hrvatsku. Trenutno živi u Amsterdamu, povremeno predaje na američkim i evropskim sveučilištima, te piše za evropske novine i časopise. Možda je najpoznatija po kratkom romanu „Štefica Cvek u raljama života“, po kojem je 1984. godine snimljen i film. Stalno propitivanje prirode pisanja i književnosti, suprotstavljanje popularne kulture visokoj literaturi, te kasnije problematiziranje prirode egzila i pitanja identiteta, najčešća su obilježja njenih romana. U koautorstvu sa Aleksandrom Flakerom 1984. godine uređuje „Pojmovnik ruske avangarde“, a ujedno se bavi i prevodima sa ruskog jezika te pisanjem scenarija za film i televiziju. Njene knjige prevedene su na gotovo sve evropske jezike i nagrađene međunarodnim nagradama.

Djela: Mali plamen (1971), Filip i sreća (1976), Poza za prozu (1978), Nova ruska proza (1980), Štefica Cvek u raljama života (1981), Život je bajka (1983), Forsiranje romana-reke, Kućni duhovi (1988), Pljuska u ruci (1989), Američki fikcionar (1993), Kultura laži (1996), Muzej bezuvjetne predaje ( 1998), Zabranjeno čitanje (2001), Ministarstvo boli (2004), Nikog nema doma (2005), Baba Jaga snijela jaje (2008).

O djelu: Glavna junakinja, Tanja Lucić, mlada profesorica književnosti, na amsterdamskom univerzitetu predaje studentima iz bivše Jugoslavije. Većina njih upisala se radi papira. Studenti se na različite načine snalaze kako bi preživjeli, zadovoljni su poslom u radionici koja snabdijeva porno klub „Ministarstvo boli“ opremom. Studenti (Nevena, Meliha, Igor, Ante, Uroš, Boban, Johanneke, Darko, Mario...) dolaze iz raznih, ratom i krvlju, odvojenih dijelova bivše zajedničke zemlje. Uviđajući apsurdnost situacije, Tanja im predlaže da srede kolektivne uspomene na bivšu zemlju, skupljajući ih u jugo torbi. Na početku takav rad ima terapeutsko dejstvo, ali potom ukazuje na razlike i podriva rane iz koji curi bol.

- „Pa ipak, ispada da je rat sredio naše odnose mnogo bolje nego što bismo to mi bili u stanju. Goran koji je napustio Zagreb u čvrstoj namjeri da ode što dalje, zaista je na kraju stigao najdalje što je mogao, u Tokio.“ (Tanjin nekadašnji muž, str. 12)

- „ Ma kamo da sam išla, moji studenti bili su pravac kojim sam se kretala.“ (str. 42)

- „Bilo je to vrijeme jezičnog razvoda punog buke i bijesa. Jezik je bio oružje. Jezik je odavao, markirao, razdvajao i spajao. Hrvati su odlučili da jedu svoj kruh, Srbi svoj hleb, a Bosanci svoj hljeb, Riječ smrt bila je na sva tri jezika ista.“ (str. 46)

- „Iako su moji studenti otvoreno pokazivali da im se sviđa naš zajednički „projekt“, osjećaj da gazim po minskom polju još uvijek me nije napuštao.“ (str. 67)

- „Pamćenje nam pomaže da preživimo“.“ (Marcela Prustić)

- „Sada sam je slušala kako s nekim pretjeranim emocionalnim uživljavanjem priča o susjedima, koji je nikada prije nisu zanimali; o rođacima, koje prije nije spominjala; o ljudima koje nisam poznavala. Taj uporan i dug izvještaj bio je, valjda, njezin način da zapuni praznine, da zataška činjenicu da oko nje ima sve manje ljudi, da odagna strah od smrti, da izbjegne konfrontaciju sa mnom, da riječima omekša oštrinu moga dolaska, koji je, ionako, samo najava ponovnog odlaska, da zapuni napukline, da izbriše vrijeme koje je prošlo od posljednjeg susreta, da „dovede stvari u red“... (susret sa majkom, str. 109)

- „ A pravog života, za mene i za tebe, nema nigde. Teško je tamo, teško je ovde, najteže je sa samim sobom.“ (str. 210)

- „Što ako je sve to što govori istina? Što ako je povratak doista smrt, simbolička ili stvarna, ostanak doista poraz, i samo je trenutak odlaska jedina stvarna sloboda koja nam je dana? Ako je to istina što da radim s tim znanjem? I tko smo to „mi“? (str. 224, 225)

- „Povratak u zemlje iz kojih smo došli naša je smrt, ostanak u zemljama u koje smo stigli naš je poraz.“ (str. 273)

čitaonica
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Obavezno posjetiti:
http://hodoljub.blogspot.com/

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
68251

Powered by Blogger.ba