čitaonica

Dobrodošli u čitaonicu :)

21.11.2009.

PUT K SWANU, COMBRAY, Marcel Proust

      Marcel Proust najveći je francuski, a uz Thomas Manna i Jamesa Joycea, i jedan od najvećih svjetskih romanopisaca XX vijeka. Patio je od astme i srčane mane, pa je posljednjih desetak godina svog života proveo pišući u sobi, odakle je vrlo rijetko izlazio. Proust postaje ono što jest objavljivanjem jednog jedinog romana „U traženju izgubljenog vremena“ („A la recherce du temps perdu“), koji je pisao posljednjih desetak godina života, u iscrpljujućoj trci s vremenom i smrću. Djelo izlazi u razdoblju od 1913. – 1922. godine i sastoji se od sedam posebnih knjiga: Put k Swanu, U sjeni procvjetalih djevojaka, Kod Guermantesa, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Iščezla Albertina i Pronađeno vrijeme. U njemu Prost izlaže teorije vremena i memorije. Ono je ujedno detaljna mikroskopska analiza, karika između klasičnog realističkog romana i moderne proze. Njegova kompleksna i precizno oblikovana rečenica, pronicljive psihološke analize i vještina portretiranja likova izvršili su golem utjecaj na književnost našeg doba.

    „Put k Swanu“ je djelo koje je Proust posvetio gopodinu Gostonu Calmetteu kao svjedočanstvo duboke zahvalnosti. Roman je napisan u prvom licu, te se smatra bar djelimično autobiografijom Prousta. Taj ispočetka hiperosjetljivi dječak pati ako prije spavanja ne može poljubiti majku i razvija bolesnu mržnju prema Charlesu Iwannu, zbog čijih posjeta majka nije slobodna za njega. Marcelova platonska ljubav prema Swannovoj kćerki Gillberti, obožavanje gospođe de Guermantes, razmišljanja o književnosti, slikarstvu, muzici, njegove duboke introspekcije u kojima potanko analizira svoje asocijacije, motive i želje, te beskrajni niz likova iz svih društvenih slojeva, njihovi međusobni odnosi, intrige, seksualne sklonosti, ukusi i pogledi, sve to sačinjava jedan okvir u kojem se odvija ova monumentalna vizija jednog društva. Njegova osnovna misao je da čovjek može pobijediti prolaznost jedino ponovnim oživljavanjem prošlosti, pronalaženjem vremena koje se izgubilo. Sjećanje se sjedinjuje s našim sadašnjim razmišljanjima, i tek je to jedinstvo prava stvarnost. Ali, svjesno, voljno sjećanje ne može obnoviti ljepotu prošlih trenutaka – sjećanje mora biti intuitivno, gotovo organsko. Zato Proust na mnogo mjesta insistira na tome da pokaže kako dodir, naročito miris, izaziva gomile asocijacija i povezuje nas s proživljenim. Time je Proust cijeloj književnosti XX vijeka dao jednu novu psihološku dimenziju. „Put k Swanu“ je zapravo sjećanje na mladost i Combray, proizašlo iz čaše čaja, tačnije njegovog mirisa i okusa... Roman „U traženju izgubljenog vremena“ prikazuje tri osnovne socijalne grupe: porodicu Guermantes, koja sa prijateljima predstavlja aristokraciju u propadanju; Charles Swanna i njegov krug, koji su predstavnici bogate, ustoličene i društveno asimilirane buržoazije i porodicu Verdurin, koje i Guermantesi i umjetnici i intelektualci smatraju vulgarnim.

    - „Al kad od neke davne prošlosti, poslije smrti bića, poslije razorenja stvari, više nema ničega, tad još uvijek ostaju samo miris i okus; premda su nježniji, ipak imaju više životne snage, manje su tvarni, ali postojaniji, vjerniji, pa žive duže, kao da su duše, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanja i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena."

čitaonica
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


Obavezno posjetiti:
http://hodoljub.blogspot.com/

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
112295

Powered by Blogger.ba