čitaonica

Dobrodošli u čitaonicu :)

21.11.2009.

PUT K SWANU, COMBRAY, Marcel Proust

      Marcel Proust najveći je francuski, a uz Thomas Manna i Jamesa Joycea, i jedan od najvećih svjetskih romanopisaca XX vijeka. Patio je od astme i srčane mane, pa je posljednjih desetak godina svog života proveo pišući u sobi, odakle je vrlo rijetko izlazio. Proust postaje ono što jest objavljivanjem jednog jedinog romana „U traženju izgubljenog vremena“ („A la recherce du temps perdu“), koji je pisao posljednjih desetak godina života, u iscrpljujućoj trci s vremenom i smrću. Djelo izlazi u razdoblju od 1913. – 1922. godine i sastoji se od sedam posebnih knjiga: Put k Swanu, U sjeni procvjetalih djevojaka, Kod Guermantesa, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Iščezla Albertina i Pronađeno vrijeme. U njemu Prost izlaže teorije vremena i memorije. Ono je ujedno detaljna mikroskopska analiza, karika između klasičnog realističkog romana i moderne proze. Njegova kompleksna i precizno oblikovana rečenica, pronicljive psihološke analize i vještina portretiranja likova izvršili su golem utjecaj na književnost našeg doba.

    „Put k Swanu“ je djelo koje je Proust posvetio gopodinu Gostonu Calmetteu kao svjedočanstvo duboke zahvalnosti. Roman je napisan u prvom licu, te se smatra bar djelimično autobiografijom Prousta. Taj ispočetka hiperosjetljivi dječak pati ako prije spavanja ne može poljubiti majku i razvija bolesnu mržnju prema Charlesu Iwannu, zbog čijih posjeta majka nije slobodna za njega. Marcelova platonska ljubav prema Swannovoj kćerki Gillberti, obožavanje gospođe de Guermantes, razmišljanja o književnosti, slikarstvu, muzici, njegove duboke introspekcije u kojima potanko analizira svoje asocijacije, motive i želje, te beskrajni niz likova iz svih društvenih slojeva, njihovi međusobni odnosi, intrige, seksualne sklonosti, ukusi i pogledi, sve to sačinjava jedan okvir u kojem se odvija ova monumentalna vizija jednog društva. Njegova osnovna misao je da čovjek može pobijediti prolaznost jedino ponovnim oživljavanjem prošlosti, pronalaženjem vremena koje se izgubilo. Sjećanje se sjedinjuje s našim sadašnjim razmišljanjima, i tek je to jedinstvo prava stvarnost. Ali, svjesno, voljno sjećanje ne može obnoviti ljepotu prošlih trenutaka – sjećanje mora biti intuitivno, gotovo organsko. Zato Proust na mnogo mjesta insistira na tome da pokaže kako dodir, naročito miris, izaziva gomile asocijacija i povezuje nas s proživljenim. Time je Proust cijeloj književnosti XX vijeka dao jednu novu psihološku dimenziju. „Put k Swanu“ je zapravo sjećanje na mladost i Combray, proizašlo iz čaše čaja, tačnije njegovog mirisa i okusa... Roman „U traženju izgubljenog vremena“ prikazuje tri osnovne socijalne grupe: porodicu Guermantes, koja sa prijateljima predstavlja aristokraciju u propadanju; Charles Swanna i njegov krug, koji su predstavnici bogate, ustoličene i društveno asimilirane buržoazije i porodicu Verdurin, koje i Guermantesi i umjetnici i intelektualci smatraju vulgarnim.

    - „Al kad od neke davne prošlosti, poslije smrti bića, poslije razorenja stvari, više nema ničega, tad još uvijek ostaju samo miris i okus; premda su nježniji, ipak imaju više životne snage, manje su tvarni, ali postojaniji, vjerniji, pa žive duže, kao da su duše, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanja i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena."

13.11.2009.

RASHOMON, Ryûnosuke Akutagawa

     Ryûnosuke Akutagawa, japanski pisac, samotnjak, često hvaljen zbog vrhunskog stila i proze koja opisuje mračne strane ljudske prirode, znan kao „ocac japanske novele“. Nakon što je prošao halucinantna stanja na rubu ludila i smrti, počinio je samoubistvo, o čemu je ostavio fascinantnu prozu „Zupčanici“. Planetarnu slavu doživio je nakon što je 1950. godine Akira Kurosawa snimio film „Rashomon“  po motivima istoimene Akutagawine knjige priča. Otada riječ „rashomon“ označava višestrukost „istine“ ovisne o uglu posmatranja i subjektu svjedočenja. Bio je vrsni majstor forme, duboki poznavalac ljudske psihe i društva., istančanog osjećaja za humor paradoksa. Zbirka „Rashomon“ obuhvata trinaest kratkih priča: Rashomon, U lugu, Nos, Vjernost Wei Shenga, Kesa i Morito, Paučina, Uši, Bjelko, Mandarinke, Usahla polja, Tijelo žene, Paravan pakla i Bilješka nekom starom prijatelju. U originalnost njegovih priča možete se i sami uvjeriti - čitanjem .

02.11.2009.

PRIČA O SEDMORICI OBJEŠENIH, Leonid Andrejev

    Njegovo književno stvaralaštvo proteže se na period između rusko-japanskog i Prvog svjetskog rata i dvije revolucije, 1905. i 1917. godine. Često je koristio biblijske teme prenoseći ih u savremeni život, mijenjajući im potpuno smisao. Dok su ga njegovi savremenici obožavali, smatrajući ga ehom Dostojevskog i njegove drame dočekivali kao rijetki umjetnički događaj, kritika je često oštro odbacivala sve što je napisao. Između dvije revolucije, nošen sumnjama u pojedine ljudske vrijednosti, pod opsesijom smrti i užasa, obuzet dubokim pesimizmom pojedinca, prenio je sopstveno nevjerovanje u ideale na društveni plan. Užas i smrt, strah od smrti i užasa, bezumlje koje je ponekad obuzimalo njegove heroje, teme su koje analizira. Ne interesuju ga događaji ni ljudi u njima, već čovjek-pojedinac naspram društva.

- „Zbilja se zanosila bezumljem, a smrt ujedinjena sa životom, rodila je utvare.“

-  „Moju ljubav, široku kao more, primit ne mogu obale života.“

   Pripovijetka „Priča o sedmorici obešenih“ (1908.) posvećena je Tolstoju. To je drama o sedmorici osuđenika na smrt, njihovom odnosu prema smrti i stavu prema smrtnoj kazni. A pripovijetkom „Sin čovečji“ Andrej se vraća omiljenoj temi, pobuni pojedinca protiv sudbine.

 

čitaonica
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


Obavezno posjetiti:
http://hodoljub.blogspot.com/

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
111803

Powered by Blogger.ba